Bajka o ribaru i ribici

Već trideset i tri godine živjeli su stari ribar i njegova žena jako siromašnim životom. U staroj i trošnoj kolibi na obali sinjeg mora provodili su dane skromno i samotno.

Starac je lovio ribu ne bi li on i supruga imali što za jesti. Tako je jednoga dana ulovio malenu zlatnu ribicu. Kada ju je ugledao u svojoj mreži, ona je progovorila ljudskim glasom. Molila ga je da je pusti, a zauzvrat će mu ona ispuniti bilo koju želju.

Starac je bio dobrodušan i skroman te joj se smilovao i vratio je nazad u more bez ikakve naknade i želje. No, kada je za cijeli događaj čula njegova žena, zahtijevala je od njega da se vrati nazad do mora, nađe zlatnu ribicu i poželi novo korito.

Starac je udovoljio svojoj supruzi i otišao do obale mora. Primijetio je da je mora jako nemirno.Dozvao je zlatnu ribicu i onda ispunjava njegovu želju. Pohlepna starica je dobila svoje novo korito.

No, starica ne odustaje. Sada želi i novu kuću. Starac odlazi do mora koje je još nemirnije i ponovo zove zlatnu ribicu. Ona i ovoga puta udovoljava njegovoj želji. Već kada se vratio kući, starac je imao prilike vidjeti predivnu novu kuću s novim dimnjakom i vratima napravljenima od hrastova drveta.

Misleći da sada stvarno ima sve, starac vjeruje da će njegova žena prestati sa željama. No, ona ne odustaje. I dalje starcu ne da mira i želi još više i više. Ovoga puta želi postati bogata vlastelinka i ponovo šalje starca na more. More je sada već jako uzburkano. Starac pronalazi ribicu i onda mu udovoljava i u toj želji.

Kada se vratio kući, starac je ugledao bogato odjevenu ženu koja naređuje i tuče sluge. Starca odmah pošalje u staju da joj služi.

Prošla su tako dva tjedna kada se starica ponovo polakomi. Šalje starca opet k ribici jer ovoga puta želi biti svijetla carica. Starac joj govori da je nerazumna i da prestane sa svojim prevelikim zahtjevima, ali ona ne odustaje. Iz već jako crnog mora, ponovo će izaći zlatna ribica te će starcu ispuniti i tu želju.

Tako je starica postala i bogata i moćna carica koja živi u dvorcu i služe joj sluge. Ona tjera starca iz dvora, a svi mještani mu se smiju. Sluge ga skoro i ubiju, a narod priča o tome kako se jadan starac uopće drznuo ući na dvor.

No, starica nakon nekog vremena ponovo poludi i sada želi postati vladaricom cijeloga mora, a da joj zlatna ribica uz to bude i stalno na usluzi.

Jadac starac se tada ponovo uputi na more, a tamo je već velika oluja. Starac pronalazi ribicu i prenosi joj još jednu želju svoje žene. Ribica sada ništa ne odgovori, samo mahne svojim perajama i zaroni u duboke more.

Iako ju je starac još dugo čekao, ne znajući što se dogodilo, ribica nije došla. Kada se vratio kući, ugledao je ponovo svoju staru i trošnu kolibu, a pored nje i svoju siromašnu ženu koja ga je čekala uz napuklo korito.

Likovi: starac, starica i zlatna ribica

Analiza likova

Bajka o ribaru i ribici analiza

Fokusirajte se samo na najvažnija pitanja! Pročitajte dodatnu analizu djela “Bajka o ribaru i ribici”! Stručno obrađena pitanja za ponavljanje dat će vam odgovore koje tražite.

Želite jednostavno provjeriti poznavanje djela “Bajka o ribaru i ribici” ili saznati:

…karakteristike djela.
…kakvim je pripovjednim stilom napisano djelo?
…što je tema djela?
…tko su glavni likovi?
…koja je pouka ovog djela?

Bajka o ribaru i ribici jedno je od najpoznatijih priča Aleksandra Sergejeviča Puškina. Napisana je 1833. godine i govori o siromašnoj starici koja je iskorištavala dobrotu ribice sve dok nije postala previše pohlepna.

Bilješka o autoru

Aleksandar Sergejevič Puškin bio je pripovjedač, dramatičar i ruski pjesnik. Rođen je 6. lipnja 1799. godine u Moskvi. Također se smatra da je bio ponajbolji pjesnik i otac moderne ruske književnosti.

Iako je odrastao u već pomalo siromašnoj plemićkoj obitelji, imao je svoju dadilju i odgojitelja. Pa je tako od ranog djetinjstva bio prepušten odgoju kmeta Nikite Kozlova i  kmetice Arine R. Jakovljeve. Kretao se u društvu mnogih intelektualaca, zbog kojih je njegovo stvaralaštvo još jače.

Nakon školovanja u liceju gdje su se školovala sva plemićka djeca, bivao je sve popularniji. To  se nije svidjelo caru koji ga je protjerao u progonstvo. U progonstvu je napisao mnoga djela, a šest godina kasnije, 1826. godine, car ga poziva da se vrati nazad u Petrograd.

Pisao je Puškin tijekom svog života mnoga djela radi kojih je postao vrlo cijenjenim književnikom. Pisao je poeme, drame, pripovijesti, drame i lirske pjesme.

Njegova najpoznatija dijela bila su “Kavkaski zarobljenik”, “Kapetanova kći”, Evgenij Onjegin”, “Braća razbojnici”, “Cigan”, “Belkine pripovijesti” i “Ruslan i Ljudmila”.

Umro je 29. siječnja 1837. godine, od posljedica ranjavanja koje je zadobio sukobljujući se u dvoboju koji nije bio ravnopravan.